Savjeti za prezentaciju

0) Numerirajte slajdove! Nekonstruktivno je gubiti vrijeme tijekom rasprave i sudačkih pitanja na listanje slajdova dok oponent ili sudac ne nađe onaj o kojem je htio nešto pitati.

1) Nemojte pretrpati prezentaciju sadržajem. Prezentacija nije pisani rad. Idealno, prezentacija bi trebala sadržavati samo ključne formule, skice i slike te grafove s rezultatima i kratkim komentarima. Ako na jednom slajdu imate veću količinu sadržaja, preporučeno je koristiti animacije da se ne pokaže samo odjednom slajd pun teksta, formula i slika.

2) Objasnite formule koje koristite. Ako koristite izraze i jednadžbe koji nisu dio srednjoškolskog kurikuluma ili očekujete da ih oponent neće jasno razumjeti, uzmite nekoliko trenutaka da objasnite što točno pojedina jednadžba predstavlja i koji su njeni članovi. Ne dobivate ništa time da namjereno pokušate zbuniti oponenta; štoviše samo možete izgubiti na bodovima jer je uloga prezentera da pokaže da je razumio što radi i da to pojasni drugima.

3) Adekvatno prikažite svoj eksperimentalni postav. Generalno je vrlo dobra ideja osim slike eksperimentalnog postava imati i skicu ili shemu istoga. Ovo olakšava razumijevanja kako je što točno napravljeno i jasno prikazuje detalje postava bez da se svi pate dok razjasne što je što na slici.

4) Jasno prikažite svoje rezultate. Preporučeno je da se izbjegavaju tablice (osim ako nije neophodno), već da se rezultati prikazuju grafički. Prilikom prikaza rezultata na grafovima, pazite na to da su grafovi dovoljno veliki da budu jasno vidljivi te da legende budu čitljive svima u dvorani. Ne zaboravite označiti osi i mjerne jedinice na grafovima. Također, nemojte fitati jednadžbe na točke ako za to nemate fizikalnu podlogu! Ok je i poželjno raspravljati o trendovima, ali da se na temelju 5 točaka s Excel fitom tvrdi da se nešto ponaša kao polinom 6. stupnja, je krivo, i pokazuje nerazumijevanje fizike.

5) Izvucite jasne zaključke iz teorije i rada. Na kraju prezentacije dajte kratak pregled fenomena te mjerenja i rezultata. Naglasite što je napravljeno te što ste zaključili. Ako prezentacija ima nešto veći broj slajdova ili više pojedinačnih pokusa, nije loša ideja na kraju i uključiti npr. umanjene slike najvažnijih grafova kako bi podsjetili slušatelje koji su najvažniji rezultati.

6) Ne zaboravite citirati i navesti reference. Treba jasno naglasiti što je doprinos autora, a što je preuzeto iz literature. Ne očekuje se naravno, da se navede izvor za npr. II. Newtonov zakon, ali za nekakve izraze usko vezane uz problem koji rješavate, a koje niste sami izveli, potrebno je naglasiti od kuda ste ih dobili. Plagiranje (prisvajanje tuđeg rada) je vrlo težak akademski prijestup i ne toleriramo ga na natjecanju.

7) Pazite na vrijeme prezentiranja. Imate 12 minuta za prezentiranje svog rješenja i pazite da prezentacija bude u tom okviru. Ako prezentaciju možete prezentirati normalnim tempom u 8 – 9 minuta, onda vjerojatno nešto preskačete ili nemate dovoljno sadržaja. S druge strane, nemojte imati 60+ slajdova jer to nećete stići ispričati tako da svima bude jasno i razumljivo. Također pazite da posvetite jednaku pažnju i teoretskom i eksperimentalnom dijelu rada. Nemojte da se dogodi da vidite da sat pokazuje da imate još 2 minuta, a još niste gotovi ni s objašnjavanjem teorije.

8) Signposting je vrlo korisna tehnika, pogotovo kod većih i teže razumljivih prezentacija. Prvo najavite što ćete reći, onda to recite, i na kraju ponovite što je najvažnije iz toga svega što ste rekli. Također, pazite da prezentacija ima neki smisleni tok (npr. uvod > teorija > postav > rezultati i analiza > zaključci); nemojte skakati između dijelova i koncepata jer ćete izgubiti pozornost publike i nikome ništa neće biti jasno.

9) Budite smireni i staloženi. Pripremite se unaprijed i pokušajte ne zastajkivati i imati puno poštapalica prilikom prezentiranja. Govorite glasno i razgovijetno tako da svi razumiju. Nemojte govoriti presporo ni prebrzo. Prilikom rasprave i pitanja budite pristojni i pokušajte što je bolje moguće odgovoriti na pitanja. Ako nešto ne znate, u redu je reći da ne znate i pokušati odgovoriti najbolje što možete na temelju onog što znate i za što ste sigurni. Svakako nemojte lagati ili izmišljati fizikalne zakone.

10) “Don’t Panic“. Izlagatelj u znanstvenoj borbi ima prednost domaćeg terena jer donosi svoje metode i svoja rješenja. Sami najbolje znate što ste radili i budite spremni založiti se za ono u što ste uložili trud prethodnih nekoliko mjeseci. Opustite se i sve će biti u redu.

Savjeti za oponenciju

0) Budite pristojni! Turnir je džentlmenski sport i treba se ponašati shodno tome. Pustite izlagatelju da odgovori na pitanje i nemojte biti agresivni i nasrtljivi. Iako se fizikalne borbe tako zovu, ne želimo da eskaliraju u fizičke. U redu je pristojno prekinuti izlagatelja ako u raspravi krene u krivom smjer ili počne filozofirati tijekom odgovora na bazična pitanja, ali nije u redu da ga se zasipa pitanjima i ne da mu se prilika da na njih odgovori. Također, imajte na umu da nisu svi vični javnom govorenju, pa imajte strpljenja i dajte ljudima priliku da pokažu svoje znanje. Nepristojno i nasrtljivo oponiranje bit će sankcionirano kroz (ne)dodijeljene bodove.

1) Vodite bilješke tijekom prezentacije. Ponesite sa sobom nekakvu bilježnicu ili barem list papira i zapisujte pitanja i primjedbe koje budete imali tijekom prezentacije. Vrlo je lako tijekom 12+ minuta zaboraviti nešto što se htjeli reći ili pitati. Jednako tako, zapisujte i odgovore koje dobijete na pitanja kako biste kasnije mogli imati kvalitetnu raspravu, a ne se vraćati na nešto što je već rečeno.

2) Pitajte relevantna pitanja. Nemojte pitati pitanja samo zato da bi ih pitali. Svrha 2 minute, koliko imate za razjašnjavajuća pitanja, jest da bolje razumijete što je autor rada napravio te da demistificirate neke dijelove koji su možda preskočeni ili nedovoljno objašnjeni. Čak i ako mislite da je sve jasno, svejedno pitajte izlagača da pojasni ono što mislite da bi sudcima ili publici moglo biti nejasno. Također, imajte na umu da ovo vrijeme nije predviđeno za raspravljačka pitanja ili iznošenje vlastitih mišljenja. Neki od primjeri tih tzv. “clarifying questions” su:

• “Što znači ovaj član u jednadžbi?”
• “Zbog čega smatrate da je validno zanemariti doprinos rotacijske tromost u navedenoj jednadžbi?”
• “Koliki je bio sampling rate mikrofona i mislite li da je to dovoljno s obzirom na mjerene frekvencije?”
• “Zašto Vam ova točka na grafu ima tako veliko odstupanje od očekivanja?”

3) Strukturirajte svoj govor. Tijekom osvrta na rješenje, nemojte skakati s jedne misli na drugu, već pokušajte složiti svoj osvrt tako da ima nekakav smisleni tok. Najbolja ideja je obično pratiti tok prezentacije koju je imao izlagač: npr. prvo komentirati teorijski model, zatim reći nešto o postavu, pa se dotaknuti rezultata i analize i na kraju dati nekakav jasan zaključak kakvo mišljenje imate o napravljenom. Zbog ovoga je također važno voditi bilješke da se ne biste izgubili u vlastitim mislima.

4) Budite pošteni i konstruktivni. Cilj oponenta nije da popljuje sve što je izlagatelj napravio i pokaže kako je to sve niškorisno i pogrešno. Cilj oponenta je da bude stručni sugovornik i primijeti i objasni ono što je loše, ali i izvuče ono što je dobro u radu jer na taj način pokazuje da ima fizikalno razumijevanje fenomena. Dakako, izbjegavajte floskule i prazne komentare tipa “pohvaljujem što je izlagatelj numerirao slajdove” ili “meni se jako svidjelo kako je vizualno izgledala prezentacija”. Konačno, sjetite se prve točke i budite pristojni i poštujte rad koji je autor uložio u svoju istraživanje.

5) Pazite na tok rasprave. Posao oponenta je da vodi raspravu i da je drži unutar nekakvog logičkog toka. Kao i za osvrt, obično je najbolje raspravu strukturirati tako da ima sličan tok kao i prezentacija. Bilo bi idealno kada bi se tijekom rasprave referencirala razjašnjavajuća pitanja jer tako pokazujete da imate ideju o čemu želite pričati i da niste bez veze pitali neko pitanje. Slično kao i izlagatelj, koristite signposting: na kraju oponentskog osvrta recite koje točke biste htjeli raspraviti, onda o njima u raspravi raspravite, a po završetku rasprave publici i sudcima dajte kratak sažetak što se o pojedinoj temi zaključili.

6) Govorite svoje mišljenje. Oponent također mora pokazati da razumije fenomen i fiziku o kojoj je u prezentaciji bilo riječi. Nemojte biti pasivni i raspravu pretvoriti u ispitivanje pred pločom a la sat fizike. Budite aktivni, pitajte potpitanja, iznosite svoje mišljenje i raspravite o njemu s izlagateljem. Ako je nešto krivo, nemojte samo reći “to je krivo” i ići dalje, već probajte navesti izlagatelja da uvidi zašto je to krivo i kako bi to mogao popraviti/poboljšati. Nećete dobiti puno bodova od sudaca ako popunite vrijeme hrpom da/ne pitanja ili pitanja gdje pustite autora da objašnjava dok Vi samo u tišini kimate glavom.

7) Budite jasni i glasni. Budite samouvjereni i govorite tako da ste svima razumljivi. Nemojte mumljati nešto pred pločom sebi u bradu dok se sudci naprežu da čuju o čemu se raspravlja. Naravno, s druge strane pazite da ne vičete na kolegu s kojim raspravljate.

8) Opustite se. Prvi put vidjeti dobro rješenje nekog fenomena na kojem se nije prije aktivno radilo može biti jako zastrašujuće, no nemojte dopustiti da zbog toga dignete ruke od svega. I najbolje prezentacije uvijek imaju nešto o čemu se može raspravljati. Koliko god rješenje bilo naizgled potpuno, uvijek postoji neki režim gibanja, nekakav rubni slučaj ili neka aproksimacija o kojoj se može pričati. Štoviše, upravo su takve dobro napravljene prezentacije najljepše za oponirati jer se u većini slučajeva može imati lijepa i kvalitetna rasprava o fizici umjesto da se mora potrošiti vrijeme dok se prođe kroz hrpu pogrešaka i nedovoljno dobro odrađenih stvari.